U građevinarstvu i komunalnom inženjeringu, plastične cijevi su postupno zamijenile tradicionalne pocinčane čelične cijevi i cijevi od lijevanog željeza zbog svojih prednosti kao što su lagana težina, otpornost na koroziju, jednostavnost ugradnje i niska ukupna cijena. Među njima, PPR cijevi i PVC cijevi su dvije najčešće korištene vrste plastičnih cijevi, ali se fundamentalno razlikuju po kemijskom sastavu, fizičkim svojstvima i primjenjivim scenarijima. Ovaj članak sistematski analizira razlike između njih iz pet aspekata: sastav materijala, fizička svojstva, higijena i sigurnost, metode povezivanja i područja primjene.
I. Materijal i hemijski sastav
PPR cijev, skraćeno od polipropilenske nasumične kopolimer cijevi, je termoplastični materijal proizveden slučajnom kopolimerizacijom propilen monomera s malom količinom etilena. Njegovi molekularni lanci su pravilno raspoređeni i jednoliko kristalizirani, nudeći i dobru žilavost i otpornost na toplinu.
PVC cijev, skraćeno za polivinil hloridnu cijev, koristi polivinil hloridnu smolu kao glavnu sirovinu. Ovisno o tome da li se dodaju plastifikatori, može se podijeliti na krute (uPVC, neplastificirani) i fleksibilne (plastificirani PVC) tipove; krute uPVC cijevi se obično koriste u građevinarstvu i izrađuju se ekstrudiranjem smole zajedno sa stabilizatorima, mazivima, punilima i drugim aditivima.
Hemijski gledano, PPR i PVC pripadaju potpuno različitim polimernim sistemima, a ova fundamentalna razlika određuje sve njihove naknadne karakteristike.
II. Fizička svojstva: Otpornost na temperaturu i pritisak
Temperaturna otpornost je najznačajnija razlika između njih. PPR cijevi mogu izdržati-dugotrajne radne temperature do 70 stepeni i kratkoročne-temperature do 95 stepeni, što omogućava stabilan transport tople i hladne vode. Preporučena radna temperatura za obične uPVC cijevi obično nije veća od 60 stupnjeva; skloni su omekšavanju i deformaciji na visokim temperaturama, a mogu čak i ispirati štetne tvari, što ih čini strogo zabranjenim u sistemima tople vode.
Što se tiče otpornosti na pritisak, PPR cijevi obično imaju ocjenu tlaka od PN1,6–PN2,5 MPa, pogodne za izgradnju sistema vodosnabdijevanja pod pritiskom; PVC cijevi obično imaju ocjenu tlaka od PN0,6–PN1,6 MPa, uglavnom se koriste u drenažnim aplikacijama bez pritiska ili niskog{4}}pritiska. Nadalje, PPR cijevi održavaju dobru žilavost na niskim temperaturama, dok PVC cijevi pokazuju značajnu lomljivost na niskim{6}}temperaturama, što zahtijeva mjere opreza protiv pucanja prilikom zimskog rukovanja i ugradnje.
III. Higijena i sigurnost
PPR materijal je sam po sebi ne-toksičan, bez mirisa i ne podržava rast bakterija. Zadovoljava higijenske standarde za sisteme za transport i distribuciju vode za piće (kao što su kineski nacionalni standard GB/T 17219, evropski standard ACS, britanski standard WRAS, itd.) i može se direktno koristiti za transport vode za piće.
Obične PVC cijevi sadrže hlor, a monomera vinil hlorida u tragovima mogu ostati iz proizvodnje. Postoji opasnost od ispiranja pri izlaganju visokim temperaturama ili produženom kontaktu sa uljima, tako da se uglavnom ne koriste u cjevovodima pitke vode. Ako se topla voda mora transportovati u okruženjima otpornim na koroziju-, treba koristiti specijalizirane cijevi od hlorisanog polivinil hlorida (CPVC) umjesto običnog PVC-a.
IV. Metode povezivanja
PPR cijevi koriste spajanje toplinskom fuzijom: specijalizirani alat za fuziju zagrijava cijev i fiting do rastaljenog stanja, nakon čega se umeću i spajaju. Kada se ohlade, spoj i tijelo cijevi se spajaju u jedan komad, dajući ujednačenu čvrstoću i odlično zaptivanje. Uz pravilnu instalaciju, rizik od curenja je minimalan.
PVC cijevi koriste otapajuće cementno vezivanje: poseban PVC otapajući cement nanosi se na kraj cijevi i unutrašnji zid fitinga. Otapalo privremeno otapa plastičnu površinu kako bi se stvorio spoj. Ova metoda omogućava brzu instalaciju i ne zahtijeva izvor napajanja, ali zahtijeva visoku preciznost u nanošenju ljepila i strogu kontrolu vremena očvršćavanja. Dugoročno, može doći do curenja spojeva ako ljepilo stari ili se nepravilno stvrdnjava.
V. Područja primjene
Na osnovu gore navedenih karakteristika, granice primjene između njih su jasno definirane:
·PPR cijevi: opskrba toplom i hladnom vodom u zgradama, krugovima podnog grijanja i transport pročišćene i pijaće vode;
·uPVC cijevi: građevinska drenaža, ispuštanje kanalizacije, sakupljanje kišnice, električni vod i navodnjavanje poljoprivrede;
·Posebne varijante: CPVC se koristi za toplu vodu i industrijske cjevovode-otporne na koroziju; PVC-O se koristi za komunalne potisne cijevi velikog-prečnika.
Ukratko, PPR cijevi su pogodne za opskrbu toplom i hladnom vodom i sigurne su i higijenske; PVC cijevi su ekonomične i izdržljive drenažne cijevi, ali su osjetljive na toplinu i ne smiju se koristiti za vodu za piće. U stvarnom odabiru, materijali cijevi trebaju biti striktno usklađeni sa temperaturom medija, tlakom u sistemu i higijenskim zahtjevima kako bi se izbjegli potencijalni inženjerski problemi uzrokovani pogrešnom primjenom.
