Postoje tri glavna načina povezivanja PVC cijevi: zaptivni prstenovi, lijepljenje i prirubnički spojevi. Cijevi promjera 100 mm ili više općenito koriste spojeve zaptivnog prstena; cijevi promjera manjeg od 100 mm uglavnom koriste ljepljive spojeve, a neke koriste spojeve spojnice. Kada cijevi prelaze kanalizaciju ili druge cjevovode, obično se koriste metalne cijevi, a plastična cijev se spaja na metalnu cijev pomoću prirubnica. Veze između ventila i cjevovoda prije i poslije ventila također se izvode pomoću prirubnica.
Kada se cijevi malog -promjera spajaju pomoću vezivanja rastvaračem, kraj otvora mora biti zakošen kako bi se formirao kos, osiguravajući da je rez ravan i okomit na osu. To osigurava jaku vezu i sprječava curenje.
Općenito, PVC cijevi promjera 100 mm ili više koriste spojeve sa zaptivnim prstenom. Prije ugradnje, osoblje mora iskošiti kraj priključka i provjeriti kvalitet zaptivnog prstena. Prilikom ugradnje, nasadni prsten i zaptivni prsten moraju biti temeljno očišćeni.
Tradicionalni iskop rovova za instalaciju cijevi zahtijeva samo postavljanje cijevi u rov i zaptivanje spoja. Ako postojeći sloj tla nije poremećen, tlačno zbijanje sloja podloge nije potrebno.
Za grananje PVC cijevi mogu se koristiti T-i ili vertikalni čepovi. U toku izgradnje, može se dodati sedlasti spoj- (pola dva-u--tj) i učvrstiti U- vijcima, čime se podeblja stijenka cijevi. Zatim se rupe mogu izbušiti direktno u fitingu, a za spajanje se mogu koristiti plastični okovi sa vanjskim navojem. Ispitivanja pokazuju da ispitivanje pritiska ovom metodom u potpunosti zadovoljava specifikacije. Dodatno, potisne blokove treba instalirati na lokacijama gdje protok vode stvara potisak, kao što su koljena, T-i i završni poklopci cijevi, kako bi izdržali potisak.
Kao nova vrsta nemetalnih cijevi, PVC cijevi se ne mogu detektirati upotrebom postojeće opreme za detekciju metalnih cijevi. Međutim, ovaj problem se lako može riješiti zakopavanjem električne žice iznad cijevi tijekom instalacije.
